Kao i većina trans osoba, i ja sam se susretala sa raznim problemima, osudama i preprekama. Sve je mnogo teže ako nemate podršku porodice i prijatelja, kao što je ja nemam, priča u ispovijesti za „Dan” transseksualka Lara M. Ona objašnjava da je njen život težak, počev od ulaska u proces promjene pola.
– U tim trenucima osjetite šta je život i koliko umije da bude surov. Ostajete sami i krećete iz početka u jednu novu sferu života – objašnjava Lara.
Ona kaže da je više od 80 odsto okruženja sklono kritikama i osudama zbog toga što je transseksualna osoba.
– Najbitnije je da ostanete na svom putu i držite se tog pravca, jer ništa nije teško ako to jako želite. U Crnoj Gori sam prihvaćena djelimično dobro, što je mnogo bolje nego u Srbiji. Svaki problem je rješiv na svoj način, samo su potrebne upornost i istrajnost. Nažalost, moje okruženje i moja porodica su to prihvatili na najgori način – prepun osuda i bez podrške. Nažalost, već godinama nisam u kontaktu sa svojom porodicom. Teško je jer ostajete sami – priča Lara.
Ona ističe da transsrodne osobe u Crnoj Gori teško mogu da iznajme stan.
– Većina nas nije stambeno situirana. Problem je i prijava prebivališta i ulazak u bilo koju vrstu radnog odnosa – pojasnila je Lara.
Sa sličnim problemima suočava se i gej Marko.B.
– Niko ne može da bira kakav će da se rodi, plavih očiju, kao gej, lezbijka, biseksualac ili trans osoba. Biramo samo kako ćemo da živimo živote koji su nam dati – iskreno, otvoreno i bez predrasuda; ili u mraku, zatvorenog uma i u strahu od mišljenja okoline – u ispovijesti za „Dan” kaže Marko B.
On kaže da mu je kao mladom gej muškarcu život u Crnoj Gori ispunjen brojnim preprekama i izazovima. Ističe da je u njegovom životu svakodnevno prisutan strah za sigurnost i bezbjednost, kao i strah da će ga prijatelji i porodica odbaciti.
– Teško je živjeti ispunjen i srećan život kada znate da vas društvo posmatra kao nenormalnog i bolesnog, a u stvari vi niste ništa drugačiji od svih onih koji vas osuđuju i napadaju. Ali, nije sve toliko loše ni crno, u poređenju sa prethodnim godinama život mi je lakši i postoji nekakvo razumijevanje za LGBTIQ osobe u Crnoj Gori – primjećuje Marko.
On kaže da nije javno deklarisan kao gej osoba.
– Autovao sam se članovima svoje uže porodice i brojnim prijateljima. Glavni benefit autovanja osobi koja će da vas prihvati i podrži jeste što vam sa leđa padnu veliki teret i muka. Od momenta mog prvog autovanja, još u srednjoj školi, počeo sam da živim mnogo bolje, znajući da nijesam sam i da imam nekoga ko me razumije i voli onakvog kakav jesam. Jedina „loša” strana autovanja jeste rizik da ugrozimo svoju bezbjednost i sigurnost. Nijesu svi podjednako spremni da prihvate i razumiju različitosti – priča Marko.
On kaže da je u srednjoj školi često trpio verbalno nasilje i prijetnje, kao i nekoliko pokušaja fizičkih napada. U tim situacijama je, prisjeća se, težio da se što prije skloni i izbjegne svaki dalji sukob.
– Kada to nije bilo moguće, morao sam da se branim – ističe on.
Dodaje da je u 21. vijeku suvišno pričati i besmisleno posmatrati seksualnu orijentaciju kao stvar izbora.
– Nažalost, danas se pitanje ljudskih prava koristi za postizanje sitnih političkih ciljeva, a ne da bi se štitili dostojanstvo i prava ljudi u Crnoj Gori – kaže naš sagovornik.
Marko kaže da ga za Crnu Goru vežu porodica, prijatelji, lijepe uspomene...
– To je nešto za šta se borim i od čega nijesam spreman da odustanem. Ali, isto tako, iz Crne Gore me tjeraju mržnja, nerazumijevanje, nepoštovanje i nebriga moje države za ljude, građane kao što sam ja – ističe Marko.
Da su LGBT osobe u Crnoj Gori u lošem položaju potvrđuje i naša sagovornica koja je željela da ostane anonimna, ali je govorila pod pseudonimom Kven van Kategart. Ova lezbijka primjećuje da je naše društvo još tradicionalno, a da su različitosti neprihvaćene.
– Oni koji su javno deklarisani izloženi su svakodnevnim prijetnjama i verbalnom, a nekad i fizičkom nasilju, dok oni koji nisu javno deklarisani žive „dupli” život jer ne žele da budu maltretirani. Nisam deklarisana gej osoba, jer znam koliko su konzervativni i moja porodica i okruženje. Dobra stvar javnog deklarisanja jeste u tome što svako ko se deklariše pokazuje koliko je hrabar da javno kaže da je drugačiji i time pomaže drugoj osobi da se javno deklariše i izbori za strahovima da će ga se porodica i prijatelji odreći – priča ona.
Kven van Kategart objašnjava da u seksualnoj orijentaciji nema ničeg strašnog i neobičnog, jer su ljudi takvi rođeni i nijesu odjednom postali LGBT, kako se to često može čuti.
– Ako govorimo iskreno, sa time ste rođeni. Od malena sam se više igrala sa autićima i nisam voljela haljinice. Do svoje sedme godine govorila sam u muškom rodu. Više sam voljela plavu od roze, uvijek sam htjela sa ocem da popravljam auto više nego da pravim kolače sa mamom. Tako da to nije izbor, s time ste rođeni – ističe ona.
Naša sagovornica kaže da želi da ode iz Crne Gore i duži period to planira.
– U pojedinim zemljama osobe koje pripadaju LGBT populaciji imaju bolje uslove za život. Ne osuđuje ih niko i nemaju problema sa sugrađanima i bolje su shvaćeni nego kod nas. Mogu da zasnuju porodicu, bez prijekih pogleda i opaski sugrađana. Za Crnu Goru me vežu stalan posao, sestričine, prijatelji koji me podržavaju, a tjera sve ostalo – državni sistem, ponašanje građana prema LGBT populaciji, zakoni vezano za tu populaciju. Ljudi bi trebalo da se osvijeste i onda bi svima bilo lagodnije za život u Crnoj Gori – ističe ona.
„Dan” je stupio u kontakt sa pripadnicima LGBT zajednice zahvaljujući NVO LGBT forum Progres.
M.SEKULOVIĆ
Odlaze jer nijesu bezbjedni
Predsjednica Upravnog odbora LGBT foruma Progres Bojana Jokić saopštila je ranije da je prema podacima NVO na čijem je čelu našu državu u poslednju godinu napustilo oko 30 LGBT osoba samo zbog nemogućnosti da žive prihvaćeno i bezbjedno. Ona smatra da se u Crnoj Gori dešavaju ozbiljne promjene.
– Sve LGBT organizacije izuzetno su aktivne i posvećeno rade na popravljanju položaja. Rekla bih da je to najviše zasluga LGBT i drugih organizacija koje podržavaju ljudska prava LGBT osoba. Vlada i lokalne samoprave mogle su pružiti puno više. Posebno je vidljiv napredak u krivičnopravnoj zaštiti LGBT zajednice. A primijetiće i vaši čitaoci da je bezbjednost najvažnija za svakog građanina. Normalnog života nema ukoliko postoji strah. U protekloj godini posebno je unaprijeđen rad državno-tužilačke organizacije. Drastično je povećan broj optužnih predloga i potvrđenih optužnica. Svakim danom je sve više pravosnažnih presuda, a sve to dugoročno pomaže i običnim građanima da razumiju uslove u kojima žive i rade LGBT osobe i prema njima grade građanski i ljudski odnos. I dalje je jako puno LGBT osoba koje svoju budućnost traže van granica ove zemlje. Razumijemo ekonomske razloge drugih građana, ali LGBT osobe odlaze isključivo zbog nemogućnosti da žive prihvaćeno i bezbjedno. Prema našim podacima, a mi nismo jedini izvor, od septembra prošle godine 27 gejova i lezbijki je napustilo Crnu Goru. Od toga je šest parova, uglavnom lezbijskih. Mnogi od njih su visokoobrazovane osobe, kadrovi koji su potrebni crnogorskoj medicini, nauci, privredi. Vlada, opštine, socijalni partneri, moraju pomoći da LGBT osobe budu prihvaćene u porodici, komšiluku, na poslu, na ulici... Socijalni život LGBT osoba pun je izazova, straha i nije kvalitetan. Na tome moramo raditi svi skupa – navela je Jokić.